Stabilnost vitamina u premiksima za perad koji se koriste u malim količinama

Vitamini su esencijalni mikronutrijenti koji su potrebni u svim vrstama hrane za perad, a svaki vitamin igra ključnu ulogu u zdravlju i performansama životinja. Stoga je važna odgovarajuća primjena malih doza premiksa kako bi se osigurala stabilnost vitamina i održala učinkovitost.

Vrsta i kvaliteta vitamina

Svi vitamini nužni su za normalnu biološku funkciju. Mogu se podijeliti u dvije skupine: vitamini topivi u mastima i vitamini topivi u vodi. Vitamini topivi u mastima (uključujući vitamine A, D, E i K) adsorbiraju se i pohranjuju u masnom tkivu. Vitamini topivi u mastima nužni su za vid, cjelovitost sluznica, imunitet i koagulaciju krvi, kao i za metabolizam kalcija i fosfora. S druge strane, vitamini topivi u vodi (uključujući vitamin C, B-kompleks i kolin) ne pohranjuju se u organizmu. Vitamini topivi u vodi metaboliziraju ugljikohidrate, bjelančevine i masti, a doprinose i cjelovitosti kože i ligamenata, kalcifikaciji kostiju i sintezi hormona.

Različiti fizički i kemijski faktori – uključujući izloženost kisiku, pritisku, trenju, temperaturi, vlažnosti, svjetlu, pH i redoks reakcijama – mogu smanjiti stabilnost vitamina, što će se negativno odraziti na performanse peradi. Na primjer, peletiranje uključuje trenje, pritisak, toplinu i vlagu, što može izložiti vitamine nepovoljnim kemijskim uvjetima i narušiti njihovu stabilnost. Kolin klorid posebno je štetan za vitamine zbog higroskopskih i alkalnih svojstava, pa ga je potrebno izdvojiti iz vitaminskih premiksa kada je god moguće.

Važno je voditi računa o uvjetima skladištenja i ukupnom sastavu proizvoda. Odgovarajući uvjeti se razlikuju za svaki pojedini vitamin. Na primjer, vitamini B1 i B6 stabilniji su u kiseloj sredini, dok su pantotenska i folna kiselina stabilnije u lužnatoj sredina. Vitamin B12 osjetljiv je na različite okolišne čimbenike, uključujući snažne kiseline, alkalne uvjete i svjetlo. Ako osiguramo odgovarajuće uvjete za vitaminske premikse, a skladištimo ih uz mikrominerale, možemo narušiti njihovu stabilnost. Bakar, cink i željezo najreaktivniji su s vitaminima, dok su mangan i selen najmanje reaktivni od svih mikrominerala. Oblik mikrominerala može također utjecati na njegovu reaktivnost s vitaminima; sulfati i karbonati su najreaktivniji, dok su oksidi i kelirani mikrominerali najmanje reaktivni. Stoga izrada vitaminskih premiksa u kombinaciji s keliranim mikrominerala osigurava produljenu stabilnost vitamina.

Dobre tehnike upravljanja ključne su za održavanje učinkovitosti i stabilnosti vitamina. Ako je moguće, skladištite mikriminerale i vitamine odvojeno u proizvodnji. Kada kombinirate vitamine i mikrominerale u premiksima, razmotrite upotrebu keliranih mikrominerala. Nadalje, skratite ukupno vrijeme skladištenja premiksa, kao i svu ostalu hranu za životinje. Osigurajte korištenje odgovarajućih spremnika koji smanjuju prodor svjetla i kisika. Klimatizirana skladišta također će smanjiti rizik izlaganja vitamina visokim temperaturama i vlazi. Provedbom ovih strategija uprvljanja možemo osigurati primjenu vitamina optimalne kvalitete, što će poboljšati zdravlje i performanse životinja.