Autor: Tien Le

20. rujna, 2021.

Uzgoj peradi bez antibiotika aktualna je tema posljednjih godina. Zbog antimikrobne rezistencije, mnoge su zemlje zabranile korištenje antibiotika kao promotora rasta. Negdje su antibiotici koji su važni za zdravlje ljudi dobrovoljno ili zakonski uklonjeni ili bitno smanjeni u proizvodnji peradi, u nekim se zemljama bolesna perad i dalje može liječiti antibiotikom, ako veterinar smatra da je to potrebno.

Smanjenje korištenja antibiotika u peradarskoj proizvodnji dovelo je do povećane uporabe kemijskih i ionofornih kokcidiostatika u liječenju bolesti, poput kokcidioze, česte parazitske bolesti peradi koja ima visoke troškove.

Neki restorani i trgovci nude samo perad u čijem se uzgoju ne mogu koristiti antibiotici (označeni s „uzgojeno bez antibiotika“ ili „u potpunosti bez antibiotika" itd.).

Neovisno radi li se o smanjenju ili o potpunom uklanjanju antibiotika iz peradarske proizvodnje, proizvođači imaju iste ciljeve:

1. Osigurati dobro zdravlje crijeva peradi radi poboljšanja rasta te spriječiti bolesti poput nekrotičnog enteritisa i kokcidioze.
2. Proizvesti sigurnu, zdravu hranu za sve veći broj ljudi na svijetu.

Korištenje antibiotika u peradarskoj proizvodnji

Tri su glavna načina korištenja:  

1. „U potpunosti bez antibiotika" ili „uzgojeno bez antibiotika": Perad koja nikada nije dobivala antibiotike (uključujući ionoforne kokcidiostatike). Ovakvi proizvodi jasno su označeni kako bi se razlikovali od drugih proizvodnih sustava.
2. Smanjena upotreba antibiotika: Dopušteni su antibiotici koji se ne koriste u liječenju ljudi (npr. ionoforni kokcidiostatici), a nisu dopušteni antibiotici važni za liječenje ljudi. Meso iz ovakvog uzgoja može biti označeno u nekim zemljama, dok je u nekim drugim to standardan način uzgoja. 
3. Antibiotski promotori rasta: Neke zemlje i dalje koriste antibiotike u smanjenim dozama kako bi potaknuli rast peradi. Međutim, ako proizvođači iz ovih zemalja izvoze na tržišta sa smanjenom upotrebom antibiotika ili ona gdje je uzgoj „u potpunosti bez antibiotika", moraju zadovoljiti posebne kriterije.

Zašto je uzgoj peradi bez antibiotika sve prihvatljiviji?

Zabrinutost potrošača zbog rezistencije na antibiotike:

Nakon što je Sir Alexander Fleming 1928. izumio penicilin, antimikrobna sredstva ušla su u široku upotrebu u svjetskoj peradarskoj industriji (1940-ih) za liječenje parazitskih bolesti i specifičnih bakterijskih infekcija, kao i za poboljšanje rasta i učinkovitosti.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), rezistencija na antibiotike javlja se prirodno, ali prekomjerna upotreba antibiotika u ljudi i životinja ubrzava taj proces.

Antimikrobna rezistencija može utjecati i na životinje i na ljude. Kod peradi može stvoriti probleme pri uzgoju ili liječenju bolesti. Još uvijek se vodi rasprava koliko antimikrobna otpornost u domaćih životinja ili kućnih ljubimaca utječe i na antimikrobnu otpornost u ljudi. 

Potvrđeno je da je humana medicina glavni uzrok infekcija mikroorganizmima rezistentnima na antibiotike u ljudi. Međutim, proizvodnja peradi „u potpunosti bez antibiotika“ u mnogim razvijenim zemljama postala je sve popularnija zbog percepcije potrošača da je perad proizvedena bez antibiotika superiornija od konvencionalno uzgojene peradi, čak i ako se perad uzgaja uz smanjenu uporabu antibiotika.

Najnoviji propisi za sigurnost ljudi:

Sa regulatornog stajališta, mnoge zemlje diljem svijeta uvele su politike kojima se regulira upotreba antibiotskih promotora rasta zbog zabrinutosti za rezistenciju na antibiotike.

Neke zemlje u potpunosti su promijenile sve načine uzgoja peradi; druge su uvele određene promjene ili je sama peradarska industrija dobrovoljno izvršila promjene. Neki trgovci na malo i lanci restorana diljem svijeta odlučili su se za proizvodnju ili kupnju mesa peradi uzgojene uz smanjenu upotrebu ili bez upotrebe antibiotika. Općenito, ovi primjeri pokazuju da peradarska industrija nastoji zadovoljiti zahtjeve potrošača. 

Izazovi u uzgoju peradi sa smanjenim udjelom antibiotika ili bez antibiotika

Uobičajeni izazovi s kojima se proizvođači peradi suočavaju pri prelasku na uzgoj bez antibiotika su loše zdravlje crijeva, smanjen imunitet i slabiji rast peradi.

1. ​Zdravlje crijeva

Jedan od najvećih izazova u proizvodnji peradi bez antibiotika je održanje zdravlja crijeva. Zdrava crijeva ne znače samo odsustvo kliničkih bolesti; već su važna kako bi perad postigla svoj puni genetski potencijal. 

Niže je infografika koja prikazuje zdrava crijeva koja učinkovito apsorbiraju hranjive tvari (gornja slika) u usporedbi s nezdravim crijevima (dvije donje slike).

2. Imunitet i rast peradi

Drugi izazov pri prelasku s tradicionalne proizvodnje na uzgoj bez antibiotika su bolesti peradi, osobito crijevne bolesti poput kokcidioze i nekrotičnog enteritisa (NE), koje uzrokuju Eimeria i Clostridium perfringens. Također, treba uzeti u obzir i probleme koje izazivaju virusi koji, zbog oslabljenog imunosnog sustava, mogu dovesti do pojave sekundarnih bakterijskih infekcija. 

Osim bolesti, na opće zdravlje peradi, rast i imunosnu funkciju mogu negativno utjecati i drugi stresori, poput hrane za životinje, vode, okoliša i ponašanja. Ako su ti stresori veliki, mogu dovesti do problema. No problemi se mogu razviti i ako postoji mnogo malih stresora, osobito ako su oni u kombinaciji s niskim, umjerenim ili visokim rizikom od bolesti.

U većini problema, prirodni imunitet peradi neće biti dovoljan da se nosi s bolesti. Zbog toga je potrebno raditi na prevenciji, a ne reagirati tek kada se problem pojavi. Prevencija mora uključivati upravljanje hranom, vodom, okolišem i životinjama, kao i program dodavanja aditiva hrani za životinje. U uzgoju peradi sa smanjenom upotrebom antibiotika ili bez antibiotika, kombinacija ne-antibiotskih aditiva dodaje se hrani za životinje ili vodi kao alternativa antibioticima.

Primjeri alternative antibioticima: ne-antibiotski dodatci hrani za životinje

• Probiotici („mikrobi za direktnu konzumaciju“, „održivi mikrobni proizvodi“): dodaci s mikroorganizmima koji blagotvorno utječu na domaćina poboljšavajući mikrobnu ravnotežu u crijevima. 
• Enzimi: Tvari koje proizvodi živi organizam, pomažu u pretvaranju manje probavljivih komponenata stočne hrane (npr. šećer, vlakna, proteine) u oblik koji životinje lakše apsorbiraju.
• Prebiotici: „Selektivno fermentirani sastojak koji rezultira specifičnim promjenama u sastavu i/ili aktivnosti gastrointestinalne mikrobiote, čime se blagotvorno utječe na zdravlje domaćina” (ISAPP, 2008). 
• Kvasci: Postoji 1.500 različitih vrsta kvasaca, od kojih se nekoliko koristi kao dodatci stočnoj hrani. Saccharomyces cerevisiae može se koristiti u mnogo različitih oblika, uključujući cijeli živi kvasac, vanjsku staničnu stijenku kvasca, unutarnju staničnu stijenku kvasca i ekstrakt kvasca.
• Frakcija bogata mananom:  Druga generacija manan oligosaharida, dobiven iz Saccharomyces cerevisiae pomoću nutrigenomičke analize. Istraživanja su pokazala da frakcija bogata mananom poboljšava imunološku obranu, zdravlje, funkciju i razvoj crijeva.
• Organske kiseline: Kiseline sa slabim kiselim svojstvima koje se ne odvajaju potpuno u prisutnosti vode. Neki primjeri organskih kiselina su limunska kiselina, kratko-lančane masne kiseline (npr. octena ili maslačna kiselina) i srednje-lančane masne kiseline (npr. laurinska ili kaproinska kiselina). Svaka vrsta organske kiseline ima jedinstvena svojstva i može se koristiti u različite svrhe u peradarskoj proizvodnji.
• Anorganske kiseline: Mineralne kiseline koje ne sadrže ugljikove atome i potpuno se razgrađuju u prisutnosti vode (npr. fosforna kiselina). Često se koristi za brzo povećanje kiselosti vode ili hrane.
• Fitobiotici: Biljni spojevi i ekstrakti iz bilja i začina s višestrukim dobrobitima, uključujući antimikrobnu, kokcidiostatsku i imunološku potporu.
• Postbiotici: Topljivi, neživi metaboliti koji su rezultat bakterijskog ili probiotičkog metaboličkog procesa koji mogu smanjiti pH crijeva, spriječiti oportunističku proliferaciju patogena i poboljšati zdravlje domaćina (Aguilar-Toalá i sur., 2018.).

Kako peradari mogu odgovoriti na izazove u proizvodnji sa smanjenim udjelom antibiotika ili bez antibiotika?

 Alltechov program Seed, Feed, Weed (Sijati, Hraniti, Plijeviti) 

Ovaj program ubrzava dovođenje i održavanje mikrobne zajednice u stabilnom stanju. To se postiže na sljedeće načne:

• Naseljavanje crijeva odgovarajućim organizmima za poboljšane performanse mlade peradi. Od ključnog je značaja da se crijeva što je prije moguće nasele dobrim bakterijama nakon izlijeganja.
• Stvaranje povoljnog okoliša za osiguravanje kompetitivne prednosti dobrim bakterijama koje su tolerantne na kiselo okruženje, za razliku od većine patogena. Kad se uspostavi korisna zajednica mikroflore i crijevnog ekosustava, crijevne resice će neometano rasti. Što perad ima zdravije crijevne resice, hranjive tvari se učinkovitije apsorbiraju i dolazi do bolje stope konverzije hrane.
• Uklanjanje nepoželjnih bakterija selektivnim isključivanjem. Crijeva mogu sadržavati i štetne patogene, koji mogu oštetiti crijevne resice. Potrebno ih je ukloniti prije nego što se pričvrste na sluznicu crijeva i dovoljno razmnože da izazovu bolest.

Mnogi su proizvođači uspjeli poboljšati zdravlje crijeva i sastav mikrobioma provedbom Alltechovog programa za upravljanje mikrobima u crijevima “Seed, Feed, Weed”.

Zajedno s učinkovitom biološkom sigurnošću, dobrim menadžmentom na farmi, Alltechov SFW program pomaže proizvođačima da učine korak dalje na putu do boljih performansi i smanjene upotrebe antibiotika.