Strah od antibiotika: antimikrobna rezistencija u uzgoju svinja, Dr. Cat Berge

Slijedi editiran transkript intervjua Toma Martina s dr. Annom Catharinom Berge, veterinarkom i vlasnicom tvrtke Berge Veterinary Consulting. Klikom na poveznicu možete poslušati čitav intervju.

 

Dr. Anna Catharina Berge, vlasnica tvrtke Berge Veterinary Consulting BVBA, je veterinarka s opsežnim znanjima i vještinama. Spaja uzgojne prakse s epidemiološkim perspektivama o zdravstvenim izazovima za javno zdravlje i zdravlje životinja. Dr. Berge se iz Vosselaara u Belgiji pridružila Tomu Martinu u razgovoru o uporabi antibiotika i alternativi antibioticima u uzgoju svinja. 

 

Tom: Započet ćemo s uzgojem svinja. Predstavlja li uporaba antimikrobnih lijekova u uzgoju svinja stvarnu prijetnju?   

                   

Catharina: Svaka uporaba antimikrobnih lijekova potencijalno može povećati antimikrobnu rezistenciju bakterija. Antimikrobni lijekovi važni su u zaštiti ljudi i životinja od bakterija koje mogu izazvati bolesti ili smrt. Antimikrobna rezistencija predstavlja prijetnju za učinkovitost korisnih lijekova u liječenu bakterijskih bolesti. Čak je i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 2014. navela da je stanje s antimikrobnom rezistencijom toliko ozbiljno da ulazimo u post-antibiotsku eru u kojoj će i obične infekcije ili ozljede postati smrtonosne. To nisu samo crne prognoze, već vrlo realna mogućnost za 21. stoljeće. Nije riječ samo o novinarima koji pišu o zastrašujućem scenariju. Riječ je o Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Riječ je, dakle, o stvarnoj prijetnji.

         

          Antimikrobna rezistencija u uzgoju svinja obično je posljedica uporabe antibiotika za profilaksu bolesti ili promotore rasta tijekom razdoblja od više desetljeća. Antibiotici koji se daju životinjama ne adsorbiraju se u potpunosti. Ako životinjama dajete antibiotike, od 30 do 90 posto tih antibiotika zapravo se izlučuje putem urina ili izmeta. Antibiotici se mogu širiti i putem medicinskog otpada, zbog korištenja pogrešnih lijekova ili čak putem prašine iz štala. Ostaci antibiotika također mogu imati utjecaj na okoliš i narušiti osjetljivu ekološku ravnotežu.

 

           Bakterije otporne na antibiotike mogu se također proširiti na virus putem drugih mehanizama, a mogu se proširiti i na ljude preko hrane ili okoliša. Te bakterije ne nestanu kada prestanemo koristiti antibiotike, već se i dalje zadržavaju. Lako nastaju, no ne nestaju brzo. Zbog toga trebamo učiniti sve kako ne bismo povećavali broj bolesti koje su rezistentne na antibiotike i koje se mogu širiti između različitih vrsta bakterija. Otporne bolesti mogu širiti bakterije koje nisu opasne i nalaze se npr. u prašini na bakterije koje izazivaju bolesti, pa čak i smrt. Ako otporne bolesti dođu u kontakt s  bakterijama koje mogu izazvati smrt, javlja se bakterijska bolest koju je nemoguće liječiti i od koje možemo umrijeti. Zbog toga je rezistencija opasna.

         

          Otpornost na antibiotike sve je veći problem i na farmama svinja, gdje uzgajivači primjećuju da tradicionalni antibiotici više nisu djelotvorni jer su bakterije postale otporne na njih. Stoga se koriste sve noviji antibiotici. Novije antibiotike WHO naziva kritičnim antibioticima, onima koje želimo zadržati kako bismo mogli liječiti ljude od ozbiljnih bolesti, pa se rezistencija razvija i na sve te novije antibiotike. Problem je što se danas ne proizvode novi antibiotici. Farmaceutska je industrija prestala ulagati u istraživanja i razvoj novih antibiotika, pa nam ponestaje dobrih lijekova za liječenje bakterijskih bolesti.

 

Tom: Primijetili ste povezanost između imuniteta stada, zdravlja probavnog sustava pojedinih životinja, sistemskog imuniteta, nutritivnog statusa, razine stresa i okolišnih uvjeta. Zbog čega je važno razumjeti njihove interakcije?

 

Catharina: Nijedna životinja, organ ili stanica ne radi izolirano. Svi oni blisko i, nadamo se, skladno surađuju. Svi oni utječu jedni na druge. Svinja, dakle, živi u vrlo složenom proizvodnom sustavu gdje imate različite čimbenike koji mogu utjecati na njezino zdravlje i produktivnost. Dakle, ako ne uzmete u obzir cijeli sustav i ne procijenite ga u cjelini, zapravo ne znate koji je stvarni trošak bolesti i zašto svinja dobro ne napreduje. Možda mislite da je uzrok nije bolest nego nešto drugo, a zapravo je riječ o bolesti kao posljedici načina proizvodnje.

 

Naši proizvodni sustavi nisu optimizirani za svinjogojsku proizvodnju. Mi pokušavamo prilagoditi svinje našim sustavima proizvodnje umjesto da prilagodimo sustav svinjama. To stvara problem, a jedno od rješenja je liječenje antibioticima.

  

Tom:  Kakve posljedica ima korištenje antibiotika na zdravlje probavnog sustava svinja?

                

Catharina: Antibiotici mogu spriječiti razmnožavanje bakterija ili ih uništiti. Antibiotici ne mogu napraviti razliku između bakterija koje su dobre za organizam i onih koje su potencijalno štetne. Neki antibiotici djeluju na točno određene bakterije, a neki su djelotvorni protiv više vrsta bakterija. Neki su djelotvorni protiv samo nekoliko vrsta.

 

          Mnogi se antibiotici koriste u stočnoj hrani u proizvodnji svinja tijekom dužeg razdoblja. To su obično antibiotici širokog spektra koji su djelotvorni protiv mnogo različitih bakterija. Jedan takav primjer su tetraciklinski antibiotici. Oni mogu modificirati floru probavnog sustava i smanjiti raznolikost bakterija prisutnih u probavnom sustavu. Zbog toga mnoge dobre bakterije koje su korisne na više načina mogu biti uništene. Unište se također i neke štetne bakterije, no kada se uništi dobra flora u probavnom sustavu, tada patogene, štetne bakterije imaju veće šanse za razmnožavanje i napad na sluznicu crijeva, a mogu napasti i organizam i izazvati bolesti. Zbog toga je nužno stvoriti dobru bakterijsku floru u probavnom sustavu svinja, a uporaba antibiotika može ju narušiti.

 

Tom: Na globalnoj razini proizvođači danas pokazuju da je moguće smanjiti uporabu antimikrobnih lijekova bez štetnih posljedica po zdravlje. U glavnom je fokusu zdravlje probavnog sustava. Zbog čega je zdravlje želuca i crijeva svinja toliko važno?

 

Catharina: Jer je ključno za zdravlje životinja. Želudac i crijeva odgovorni su za probavu i adsorpciju hranjivih tvari koje su potrebne da bi čitav organizam dobro funkcionirao. Kada unose hranu, svinje dobivaju energiju – makronutrijente i mikronutrijente – koji hrane i podržavaju funkciju svake pojedine stanice u organizmu. Ako probavni sustav dobro ne funkcionira, trpi opće zdravstveno stanje svinja.

 

          U probavnom se sustavu imunosni sustav susreće s brojnim potencijalnim patogenima, odnosno štetnim bakterijama. Njih je potrebno zaustaviti prije no što počnu uništavati sluznicu crijeva i širiti se po tijelu. U probavnom se sustavu nalazi najviše imunosnih stanica u organizmu. Imunitetu je potrebno mnogo energije i hranjivih tvari i mora biti u vrhunskoj formi kako bi mogao štititi životinju. Ako probavni sustav nije zdrav, tada imunosni sustav ne dobiva dovoljno energije za rad.

 

          Nadalje, u zdravom se probavnom sustavu nalazi bakterijska mikroflora koja sudjeluje u probavljanju mnogih hranjivih tvari. Ta zdrava mikroflora također sprečava rast patogena i njihovo širenje na stanice crijeva. Mikroflora se odlikuje visokom razinom raznolikosti, a sve bakterijske vrste imaju utjecaj jedne na druge. Stoga je zdrava mikroflora probavnog sustava ključna za njegovo zdravlje.

         

Tom: Koje su po Vašem mišljenju najbolje mjere za smanjenje uporabe antibiotika?      

 

Catharina:  Ja zagovaram holistički pristup. Najbolja mjera za smanjenje uporabe antibiotika je optimizacija proizvodnog sustava i hranidbe kako bi se bolje ispunile osnovne potrebe svinja.

 

          Prvi je korak razvoj svijesti o posljedicama liječenja antibioticima te motiviranje ljudi da uvedu promjene. Proizvođači moraju shvatiti da je moguće smanjiti uporabu antibiotika bez ugrožavanja zdravlja i produktivnosti životinja. No za to je potrebno provesti procijenu čitavog proizvodnog sustava i hranidbe kako bi se utvrdile slabosti u svakom pojedinom sustavu, jer svaki je sustav različit. 

             

          Najlakše je promijeniti hranidbu svinja i osigurati da je ona odgovarajuća u svim životnim stadijima, kao i da svinje nisu izložene visokim razinama bakterija ili mikotoksina u hrani i vodi. Nakon toga analiziramo promjene u upravljanju i načinima držanja svinja kako bi se bolje ispunile fiziološke potrebe životinja i osigurala im se zaštita od bolesti i unutar i izvan farme. Riječ je o biosigurnosti koja je iznimno važna. Nadalje, razmatramo kako možemo potaknuti imunitet kako bi se svinje mogle bolje nositi sa svim zdravstvenim izazovima.

 

Tom: Koliko je realno moguće reducirati korištenje antibiotika na farmama s kojima radite?  

 

Catharina: Rekla bih da većina proizvođača svinja na svijetu još uvijek koristi mnogo antibiotika za sprečavanje bolesti, kao profilaksu, ili ih koriste kao promotore rasta. Smatram da se ta praksa treba prekinuti. Uzgajivači moraju biti motivirani za uvođenje promjena. Međutim, općenito govoreći, ako uzmemo npr. jednu farmu, realan cilj koji se može prilično jednostavno postići je smanjenje uporabe antimikrobnih lijekova od 50 posto već tijekom prve godine.

 

Tom: Koje je elemente potrebno uključiti u svaki program smanjenja uporabe antibiotika?

 

Catharina: Jedan je filozof 1850. rekao da ako nešto ne pratite, ne možete to ni poboljšati. Dakle potreban vam je sustav praćenja uporabe antibiotika čije rezultate trebate analizirati. Potom trebate odrediti ciljeve. Morate se upitati: „Kako mogu postići smanjenje u skladu sa zacrtanim ciljevima?” Trebate analizirati odgovarajuću hranidbu u svakoj fazi proizvodnje. Sve svinje, ovisno o starosti i mjestu na kojem se nalaze imaju različite potrebe. Morate imati ih hraniti na odgovarajući način. Morate imati vrlo dobru, kvalitetnu hranu s niskim razinama mikroba i mikotoksina. Potom trebate razmotriti načine upravljanja. Na koji se način svinje kreću unutar sustava? Odbijate li ih prerano? Jesu li izložene stresu u različitim fazama zbog miješanja legla, itd.? Dakle sustavi upravljanja vrlo su važni.

 

          Potrebno je evaluirati i način držanja svinja. Vrlo se često svinje drže u starim sustavima koji doista nisu optimizirani za njihove potrebe, pa je potrebno razmišljati o dugoročnim rješenjima.

 

          Biosigurnost je još jedan vrlo važan element. Pod biosigurnošću mislim na zaštitu od bolesti. Potrebno je zaštiti životinje od bolesti koje se nalaze u maternici. To se naziva internom biosigurnošću. Također ih se treba zaštititi od bolesti koje trenutačno nisu na farmi, ali bi ih mogle unijeti druge životinje, vozila i ljudi. Tada je riječ o eksternoj biosigurnost, koja je vrlo važna.  

 

          Morate točno dijagnosticirati i liječiti kliničke bolesti na najbolji način. Ljudi ne razumiju uvijek što se događa i koji je najbolji način liječenja.

 

          Naravno, postoje i alternative antibioticima koje mogu biti koristan alat za potporu zdravlju i produktivnosti. Postoje proizvodi koji mogu podržavati dobru mikrofloru probavnog sustava i ojačati sluznicu crijeva, poput  Bio-Mos® i Actigen®.

 

          Postoje i alternativni način poboljšanja imuniteta. Primjerice, cijepljenje je ključno za zaštitu svinja protiv mnogih bolesti. Organski minerali važni su za osnaživanje i optimalan rad imunosnog sustava. Sve su navedene mjere važne i potrebno ih je razmotriti pri izradi programa smanjivanja uporabe antibiotika.

 

Tom: Predložili ste da bi se cilj smanjivanja uporabe antibiotika zapravo trebao nazvati ciljem uspostave zdravih proizvodnih sustava. Smatraju li proizvođači ovaj problem prilikom, a ne prijetnjom?

 

Catharina: Pa baš iz tog razloga: Zdravlje nije prijetnja. Ono je nešto čemu svi težimo, da nam je organizam zdrav, da imamo zdravo poslovanje, zdrav ekosustav ili zdrav planet. Proizvođači postaju sve svjesniji da bolesti imaju visoku cijenu. Nadalje, rad s bolesnim životinjama ne predstavlja zadovoljstvo. Da budem iskrena, još nisam upoznala proizvođača svinja kojim mi je rekao da želi koristiti antibiotike, no oni smatraju da je potrebno raditi na sprečavanju bolesti. Kada im počnemo pokazivati da je moguće eliminirati antibiotike bez posljedica po produktivnost i bez povećanja broja bolesti, tada i oni počnu uviđati mogućnost razvoja održivije proizvodnje.

 

Tom: Možete li reći nešto više o praktičnim mjerama koje bi se mogle provesti na farmi kako bi se uspostavio zdrav proizvodni sustav?

 

Catharina: Svakom bi proizvođaču svinja koji želi uspostaviti zdrav proizvodni sustav savjetovala da se obrati timu stručnjaka: konzultantima, nutricionistima i veterinarima koji mogu izvršiti procjenu čitavog sustava. Taj postupak nazivamo revizijom čitavog stada i obično traje čitav dan. Na temelju inicijalne revizije utvrdit će se potencijalne točke koje treba promijeniti, od držanja, upravljanja, hranidbe ili liječenja bolesti. Potom se izradi konkretan plan o ključnim problemima koje treba riješiti i zacrtaju ciljevi koje želimo postići.

 

          Svi koji su sudjeluju u proizvodnom procesu, uključujući nutricioniste i veterinare, trebaju biti uključeni u izradu plana smanjenja uporabe antibiotika. Kada je plan dovršen i počnete ga provoditi, vrlo je važno da imate dobro praćenje. Zbog toga je nužno provoditi redovite revizije kako bi se pratio napredak, odredile odgovornosti i po potrebi postavili novi realni ciljevi. Alltech je razvio jedan takav holistički sustav revizije u svrhu smanjenja uporabe antibiotika.

 

Tom: Kakva je budućnost uporabe antibiotika u svinjogojstvu?                   

 

Catharina: Nadam se da će svinjogojstvo vrlo brzo krenuti u smjeru smanjivanja uporabe antibiotika tako da ih potrošači neće morati prisiljavati da potpuno zabrane sve antibiotike. Budućnost uporabe antibiotika, kako ja to vidim, jest da će se oni koristiti za liječenje pojedinih oboljelih svinja, ili u metafilaktičke svrhe samo u iznimnim slučajevima. No sva profilaksa ili redovita uporaba antibiotika u svrhu poticanja rasta će prestati.

 

Tom: U zadnjih nekoliko godina vidjeli smo znatna povećanja prisustva mikotoksina u sjenaži, siliranom ječmu i silaži.  Zbog čega treba voditi računa o mikotoksinima kada govorimo o smanjenju uporabe antibiotika?   

 

Catharina: Mikotoksini se proizvode u različitim nepovoljnim uvjetima. Kao što ste naveli, sve ih više ima u svim izvorima stočne hrane. Riječ je o vrlo toksičnim spojevima koji se mogu negativno odraziti na imunitet i zdravlje. U većini stočne hrane prisutne su različite količine raznih vrsta mikotoksina. Tijekom revizija brojnih svinjogojskih farmi utvrdili smo da je razlog lošeg zdravlja i produktivnosti velika izloženost mikotoksinima.

 

Tom: Kakav učinak na svinje imaju mikotoksini?     

 

Catharina: Upravo je to jedan od problema – što ljudi ne shvaćaju da imaju problema u proizvodnji, jer su znakovi vrlo neprimjetni i raznoliki. Postoji niz simptoma koje uzgajivači ne prepoznaju. Neki od njih su primjerice slaba učinkovitost hrane, rast slabiji od optimalnog, probavni problemi, problemi s raznim bolestima i loše reproduktivne performanse. Mikotoksini imaju snažne supresore imuniteta, a to je jedan od razloga zbog kojih ima sve više bolesti i zbog kojih su svinje sve podložnije bolestima.

 

          Svi ti mikotoksini – a ima ih mnogo – imaju različite načine djelovanja. No vrlo se rijetko radi o prisustvu samo jednog mikotoksina u stočnoj hrani. Obično ih je više. Kada oni rade zajedno, njihov se učinak može zbrajati, no ponekad i multiplicirati. Nakon unosa, mikotoksini prvo dolaze u kontakt s probavnim sustavom. Govorili smo već o važnosti zdravlja probavnog sustava kao i o revizijama i programima smanjivanja uporabe antibiotika. Upravljanje tim rizikom jedan je od aspekata programa smanjivanja uporabe antibiotika. Tijekom naših revizija farmi u svrhu smanjivanja uporabe antibiotika uočili smo da kada u rješavanju problema s mikotoksninima uključimo dobar adsorbent mikotoksina širokog spektra, poput Mycosorba®, dolazi do poboljšanja produktivnosti.

  

Tom: Koji zahtjevi potrošača dovode do značajnih promjena u industriji?         

  

Catharina: Potrošači imaju velike zahtjeve prema industriji. Današnji potrošači žele hranu dobivenu od životinja uzgajanih u održivim sustavima koji su prihvatljivi za životinje. Vidjeli smo da su potrošači zapravo spremni platiti veću cijenu za meso proizvedeno bez antibiotika.

 

Dobrobit životinja još je jedno područje koje je važno potrošačima. Mjere poput podrezivanja repa i kastracije pod sve su većim povećalom. Budući da se te mjere obično provode uz davanje antibiotika, sustavi u kojima neće biti potrebna kastracija ili podrezivanje repa dovest će do smanjenja uporabe antibiotika. Podrezivanje repa provodi se kako bi se smanjio broj slučajeva grižnje repa u uvjetima grupnog držanja svinja. Ako se promijeni način držanja, moguće je uzgajati životinje bez potrebe podrezivanja repa. To je, primjerice, slučaj u Švedskoj, u kojoj je podrezivanje repa zabranjeno.

 

          Poboljšani uvjeti držanja svinja smanjit će uporabu antibiotika tijekom tova. Druga skupina je zajedničko držanje suprasnih krmača, kako one ne bi bile zaključane  u malim kavezima čitav život. I to je nešto što potrošači smatraju vrlo poželjnim. Na taj se način optimizira zdravlje i snaga tih krmača pa one mogu oprasiti zdraviju prasad. Zahtjevi potrošača za unapređivanjem dobrobiti životinja doprinose zdravim životinjama kojima nisu potrebni antibiotici.

 

Tom: Dr. Cat Berge iz tvrtke Berge Veterinary Consulting BVBA iz Vosselaara u Belgiji. Hvala na razgovoru.