Skip to main content

Kontrola razine amonijaka u peradnjacima

Postoji nekoliko strategija za kontrolu amonijaka kod peradi. Te se strategije mogu koristiti pojedinačno ili u kombinaciji i mogu poboljšati kvalitetu zraka u peradnjaku i performanse peradi.

Autorica: Dr. Kayla Price

14. rujna 2020.

Jedna od najvećih problema peradnjaka – osim muha – je neugodan miris gnoja. Koncentracija amonijaka u peradnjacima ne samo da doprinosi neugodnom mirisu, već može biti štetna i za životinje i za radnike koji u njima rade. Razumijevanje načina na koji nastaje amonijak, utjecaj koji on može imati na perad i načini kontrole razine amonijaka mogu biti korisni za pravilno upravljanje proizvodnjom.

Kako nastaje amonijak?

Dušik je sastavni dio hrane za perad, ili kao sastavni dio bjelančevina ili iz drugih izvora. Dio dušika perad može iskoristiti i ugraditi u tkiva ili jaja, ali većina se izlučuje mokraćom ili izmetom u obliku mokraćne kiseline (oko 80 %), amonijaka (oko 10 %) i uree (oko 5 %). Nakon što se mokraćna kiselina i urea izluče, pretvaraju se u amonijak u procesu razgradnje uz pomoć mikroba ili enzima putem bakterija i enzima koji se nalaze u gnoju. Nakon tog procesa, amonijak se lako oslobađa u zrak kao plin koji mogu osjetiti i perad i radnici na farmi.

Čimbenici koji utječu na nastanak amonijaka i njegovo ispuštanje iz peradnjaka

Čimbenici koji utječu na to kako bakterije i enzimi iz gnoja razlažu dušik i nastaje amonijak

  • Vrsta legla
  • Aktivnost peradi
  • Gustoća u peradnjaku
  • Rukovanje gnojem
  • Učestalost uklanjanja gnoja
  • Stopa ventilacije
  • Sadržaj dušika
  • Temperatura
  • Vlaga/vlažnost
  • pH

Utjecaj amonijak na perad

Postoji mnogo istraživanja o utjecaju razine amonijaka na proizvodnju peradi. Neki rezultati pokazuju da bi najveća razina smjela biti 25 ppm, a neki da izlaganje peradi razini od 20 ppm tijekom dugog vremenskog razdoblja može dovesti do problema poput oslabljenog imunosnog sustava i oštećenja dišnih puteva. Druga istraživanja pokazuju da, kada perad može birati između okruženja s različitim razinama amonijaka, ona odabire okruženja s razinama nižim od 11 ppm.

Amonijak je toksičan za životinje. Visoke razine amonijaka mogu dovesti do vidljivih promjena kao što su otežano disanje, iritacija dušnika, upala alveola, upala sluznice oka ili kombinacije tih simptoma. Mnoge druge, manje očite promjene mogu se dogoditi nakon izlaganja nižim razinama amonijaka. Istraživanja su utvrdila da izloženost razini od 20-25 ppm tijekom čitavog ciklusa proizvodnje može rezultirati povećanom osjetljivošću na sekundarne izazove (virusne ili bakterijske), smanjenu učinkovitost hrane i oštećenje tkiva. Ove su promjene zabilježene kod brojlera koji su bili izloženi razinama amonijaka između 20 i 30 ppm tijekom 16-28 dana. Istraživanja na puranima koji su imali E. Coli pokazala su da purani koji su bili izloženi razini amonijaka između 10–40 ppm imale više bakterija u plućima od onih koje nisu bile izložene amonijaku. Kod nesilica je utvrđeno da rana izloženost amonijaku može imati trajan učinak i može utjecati na kasnije performanse mladih nesilica. Također, kronična izloženost visokim koncentracijama amonijaka može se negativno odraziti na proizvodnju jaja. 

Na mikroskopskoj razini, istraživači su otkrili da izloženost amonijaku može potaknuti promjene u životinjama. Kod peradi je izloženost amonijaku na visokoj razini tijekom 20 dana smanjila površinu crijeva (što je moglo utjecati na apsorpciju hranjivih tvari), smanjila otpornost peradi na oksidativni stres, promijenila sposobnost probavnog trakta da razgradi hranjive tvari i utjecala na organe važne za imunitet. Izloženost visokim koncentracijama amonijaka čak i tijekom kraćeg razdoblja može utjecati na perad jednako kao i izloženost srednjim koncentracijama amonijaka tijekom duljih razdoblja.

Štetni učinci koncentracije amonijaka kod peradi i ljudi

5 ppm

Najniža razina koja se može otkriti.

6 ppm

Iritacija očiju i dišnih puteva.

11 ppm

Slabije performanse.

25 ppm

Najveća dopuštena razina izloženosti za razdoblje od jednog sata.

35 ppm

Najveća dopuštena razina izloženosti je 10 minuta.

40 ppm

Glavobolja, mučnina i gubitak apetita kod ljudi.

50 ppm

Veliko smanjenje performansi i zdravlja životinja; povećana mogućnost upale pluća

100 ppm

Kihanje, salivacija i iritacija sluznice kod životinja

300 ppm ili više

Neposredna prijetnja ljudskom životu i zdravlju.


Kako smanjiti razinu amonijaka u peradarnicima

Postoji nekoliko strategija za smanjenje amonijaka u peradnjaku. Te se strategije mogu koristiti pojedinačno ili u kombinaciji i mogu poboljšati kvalitetu zraka u peradnjaku i razviti potencijal za bolje performanse peradi. Te strategije uključuju ventilaciju i upravljanje peradnjakom i steljom/gnojem.

Ventilacijom se uklanja amonijak i uvodi čist zrak. Iako ova metoda ne smanjuje i ne sprečava nastanak amonijaka, odgovarajućom ventilacijom tijekom svih godišnjih doba smanjit će se razine amonijaka u plinovitom stanju i održavati stelju suhom.

Dobro upravljanje peradnjakom može smanjiti nastanak plinovitog amonijaka. Važno je osigurati da stelja ili gnoj nisu mokri. Da bi spriječili vlaženja stelje moramo voditi računa o sprinkler sustavu i pojilicama, popraviti ako cure, o odabiru stelje, održavati odgovarajuću relativnu vlažnost peradnjaka sukladno dobi peradi, smanjiti mogućnost kondenzacije, pravilno zagrijavati i prozračivati peradnjak.

Strategije za upravljanje steljom i gnojem mogu se podijeliti na dvije glavne mjere:

  • Upravljanje hranidbom peradi: Stvaranje amonijaka u gnoju i njegovo naknadno ispuštanje u plinovitom stanju nastaje zbog povećane razini dušika u gnoju. Razina dušika u izmetu povećava se ako perad pravilno ne razgradi i apsorbira protein iz hrane. To može nastati ako u hrani ima previše složenih bjelančevina, ako je životinja bolesna ili ako njezin probavni trakt dobro ne funkcionira. Ovi problemi mogu se otkloniti ili spriječiti uravnoteživanjem razine bjelančevina i/ili aminokiselina u hrani i održavanjem zdravlja probavnog sustava životinje. 

Druga metoda koja pomaže u sprečavanju emisija amonijaka iz dušika u izmetu je korištenje tvari kao što je ekstrakt biljke Yucca schigidera, koji igra ulogu u vezanju amonijaka. Pokazalo se da Yucca schigidera smanjuje razinu uree i iona amonijaka u krvi te smanjuje prekomjernu razgradnju dušika u debelom i slijepom crijevu pa amonijak ostaje u gnoju umjesto da se oslobađa kao plin. Ako se koristi u hrani od ulaska do izlaska životinje u peradnjak, može suzbiti oslobađanje amonijaka u zrak.

  • Upravljanje gnojem u peradnjaku: Za snižavanje pH vrijednosti stelje (ispod uobičajenih 7,5-8,5) mogu se koristiti zakiseljivači, što će usporiti i smanjiti aktivnost mikroba koji razlažu hranjive tvari u gnoju, čime se oslobađa amonijak. Druga strategija može biti korištenje adsorbenata mirisa i vlage u stelji ili gnoju. Ti adsorbenti, koji se obično temelje na glini, djeluju ili kako bi usporili mikrobnu aktivnost ili smanjili sadržaj vlage u stelji. Mogu se koristiti i inhibitori mikroba i enzima ureaze koji sprečavaju djelovanja mikroba i enzima koji pomažu u oslobađanju amonijaka iz gnoja.

Međutim, na sve te strategije mogu negativno utjecati nakupljanje stelje i gnoja, vlaga u peradnjaku i gnoju, vrsta peardi, temperatura u peradnjaku, bolesti ili neka kombinacija tih čimbenika.   

Zaključak

Emisije amonijaka iz gnoja na peradarskim farmama i plinoviti amonijak u peradnjaku složene je problem u peradarskoj proizvodnji, ali kombinacijom dobre ventilacije, dobrog upravljanja peradnjakom i strategija za smanjenje stvaranja plinovitog amonijaka taj se problem može uspješno prevladati u bilo koje doba godine.

Ovaj blog je sažetak članka objavljenog u časopisu Canadian Poultry.

 

Loading...