Skip to main content

David Butler – Kako se poljoprivreda može boriti protiv klimatskih promjena i poboljšati profit proizvođača

David Butler vjeruje da održivost uključuje ravnotežu društvenih, ekoloških i ekonomskih čimbenika.

6. svibnja 2021.

David Butler, voditelj odjela za održivost u Alltechu, vjeruje da poslovati na održiv način znači voditi brigu o ljudima, planetu i svom profitu. U podcastu Ag Future govorit će o Alltechovoj viziji zajedničkog rada za planet izobilja (Working Together for a Planet of Plenty™), o tome kako tvrtke mogu početi poduzimati mjere za ostvarivanje održivosti te zašto vjeruje u budućnost u kojoj će poljoprivrednici biti profitabilniji i produktivniji zbog održivih poljoprivrednih praksi.

Slijedi uređeni transkript epizode podcasta Ag Future s Davidom Butlerom i voditeljem Tomom Martinom. Otvorite sljedeću poveznicu ako želite poslušati čitav audio zapis ili poslušajte epizodu na servisima Apple Podcasts ili Spotify.

AgFuture-How_agriculturel_is_working_to_tackle_climate_change-David_Butler61fb6.mp3

Tom:  Ja sam Tom Martin, a moj današnji gost je David Butler, voditelj odjela za održivost u Alltechu. Njegov posao je osigurati da Alltech kontinuirano pronalazi inovativne načine da bude održiviji u više od 120 zemalja u kojima tvrtka posluje. Davide, dobrodošli.

David: Hvala, Tome. Zadovoljstvo mi je sudjelovati.

Tom: „Održivost“ je velik pojam. Danas ga često možemo čuti. Kako ga definirate u kontekstu svoga poslovanja?

David: Da. Pa, ja na to gledam kao na ravnotežu društvenih, ekoloških i ekonomskih čimbenika. Dakle, sve što radite – bilo da vodite posao ili vodite državu – ne možete zanemariti nijednu od tih stvari. Morate pogledati cijelu sliku. Dakle, ponekad se taj pojam opisuje kao ljudi, planet i profit. Morate biti sigurni da ne zanemarujete nijedno od tih područja. Dakle, ako vaša tvrtka zarađuje mnogo novca, ali vi iskorištavate ljude i štetite okolišu, onda to nećete moći činiti zauvijek. To znači da morate razmišljati dugoročno, a ne samo o prihodima u sljedećem tromjesečju.

Tom: Kako se ta definicija održivosti uklapa u Alltechovu misiju Planeta obilja (Planet of Plenty)?

David:  Naš rad na održivosti bitan je temelj (naše) moderne poslovne strategije. Riječ je o tome da radite pravu stvar, smanjite rizik, povećate mogućnosti i imate dugoročnu viziju tvrtke. Dakle, to je samo dobar smisao za poslovanje. Planet obilja je nešto širi koncept. To je naša vizija. To je vizija dr. Marka Lyonsa za budućnost tvrtke i budućnost poljoprivredne industrije i, zapravo, čitavog svijeta. Riječ je o izgradnji partnerstava i pokušaju da odradimo svoj dio posla u ostvarivanju te dugoročne vizije.

Tom:  Poljoprivreda se često navodi kao izvor stakleničkih plinova koji doprinose klimatskim promjenama. Što radi industrija kako bi smanjila svoj doprinos sve češćim ekstremnim vremenskim pojavama i ukupnom zagrijavanju planeta?

David: Točno. Pa, poljoprivreda je doista ogromna industrija. Naime, na planetu živi preko 7 milijardi ljudi koje moramo prehraniti, a poljoprivreda također proizvodi vlakna i razne druge proizvode. Dakle, nije iznenađujuće da imamo veliki otisak kada je riječ o stakleničkim plinovima. A prednost poljoprivrede — ili njezina dobra strana — jest da smo jedna od rijetkih industrija koja također ima priliku hvatanja i izvlačenja ugljika iz atmosfere i njegovog skladištenja u tlo. Mnogo ljudi radi na različitim načinima da se to učini pomoću metoda regenerativne poljoprivrede. Također mnogo ljudi radi na smanjenju emisija strojeva, proizvodnje gnojiva ili stoke.

Tom: Alltech se 2019. obvezao na Globalni sporazum Ujedinjenih naroda i radi na ostvarivanju devet ciljeva održivog razvoja. Recite nam nešto o tim ciljevima.

David: Da, ti ciljevi su prilično nevjerojatni – kao i sama činjenica da postoje, jer su se 2015. Ujedinjeni narodi okupili i pokrenuli nešto što se zove Program održivog razvoja do 2030. Dakle, to je nacrt za stvaranje boljeg svijeta do 2030. godine. 192 zemlje udružile su se u ovom sporazumu u kojem se navodi 17 ciljeva održivog razvoja. Dogovorili su se i kako mjeriti napredak prema njihovom ostvarivanju. Mislim da je to nevjerojatno, da su se 192 zemlje mogle udružiti i to učiniti. Ti su ciljevi doista osmišljeni tako da ih države provedu, ali tvrtke mogu pomoći unaprijediti te ciljeve i trebale bi se usredotočiti na one ciljeve koji su najbliži njihovom osnovnom poslovanju. Riječ je o ciljevima koji uključuju svijet bez gladi, dobro zdravlje i blagostanje, kvalitetno obrazovanje, rodnu ravnopravnost, dostojanstven rad i ekonomski rast, zaštitu klime, očuvanje vodenog svijeta, očuvanje života na zemlji i partnerstvo za ostvarivanje ciljeva. Na tih smo se devet ciljeva odlučili usredotočiti.

Tom:  To su vrlo veliki ciljevi. Svaki je prilično impresivan.

David: Da.

Tom: Dakle, preuzimanje takve obveze prilično je hrabar korak za koji smatram da može biti prilično težak za globalnu tvrtku koja posluje u svijetu različitih kultura i različitih ekonomija itd. Zašto je donesena odluka da se preuzme takva obveza?

David: Pa, zapravo, vizija Marka Lyonsa o Planetu obilja prethodila je tome. Već smo to nekako bili zacrtali i odlučili, znate, „Ovo je nova vizija budućnosti tvrtke.“ Dakle, počeli smo tražiti što bismo mogli poduzeti da pokrenemo tu viziju i kojim bismo se  pokretima trebali pridružiti zajedno s drugim tvrtkama. Ciljevi održivog razvoja jedna su od najboljih inicijativa jer osiguravaju smjernice za tvrtke i zemlje kako da surađuju, a nude i metriku za mjerenje napretka. Globalni sporazum Ujedinjenih naroda je organizacija koja na neki način pomaže tvrtkama da se udruže i rade na ciljevima održivog razvoja. Dakle, pridružili smo se toj inicijativi.

Tom: Ako o ovome razmišljate kao o štednjaku s devet plamenika, kuhate li na svih devet plamenika? Postoje li neke stvari koje su u prvom planu i neke druge koje su u drugom planu?

David: Ne znam ima li išta što je u drugom planu, ali da, nisu još svi u potpunosti „skuhani“. Naravno da imamo još posla. Najveći napredak vidim kod onih ciljeva koji su usmjereni na okoliš — i, naravno, to mi je nekako najbliže srcu. Klimatske promjene su tako veliki problem koji će utjecati na svaki drugi cilj održivog razvoja. Ako se ne možemo pozabaviti klimatskim promjenama, nećemo uspjeti ni u jednom od ovih drugih područja. Dakle, posvetili smo se nečemu što se zove Inicijativa za znanstveno utemeljene ciljeve (Science-Based Targets Initiative), što znači da će tvrtka utvrditi kolike su njihove emisije stakleničkih plinova, a zatim će na temelju znanstvenog pristupa odrediti koliko ih moraju smanjiti do 2030. kako bi to imalo utjecaj na klimatske promjene. Dakle, to nije samo PR vježba u kojoj mašete čarobnim štapićem i kažete: „Smanjit ćemo svoje emisije za 10 %“ ili koliko god mislite da bi to trebalo biti. Sve se temelji na izračunima međuvladinog panela o klimatskim promjenama koji kaže: „Morat ćete smanjiti svoje emisije za X posto do 2030.“

Tom: Kakav savjet, Davide, imate za tvrtke koje su zainteresirane za ovaj prelazak na održivije prakse i poslovanje, ali se možda osjećaju nesigurno u vezi s tim?

David: Pa, mislim da je, bez obzira na to jeste li oprezni ili ne, najbolje mjesto za početak – najrazumnije mjesto za početak ako govorimo o poslovanju – ušteda novca. A ako možete smanjiti potrošnju energije, tada također smanjujete svoj otisak stakleničkih plinova. Ako možete smanjiti potrošnju vode, pomažete okolišu. Ako možete smanjiti količinu otpada koju proizvodite, pomažete okolišu. Sve su te stvari vrlo važne i moraju ih raditi sve tvrtke diljem svijeta. Dakle, zašto ne početi na taj način, a potom odvojiti malo vremena i pratiti iznos novca koji ćete uštedjeti, pa zatim uzeti taj novac i reinvestirati ga u neke druge, ambicioznije stvari? I znate, nemojte samo nasumično odabrati nešto što mislite da dobro zvuči. Pogledajte što vaša tvrtka radi – na primjer, koja su područja u kojima možete ostvariti neku korist koja je usko povezana s vašim osnovnim poslom. A možda možete uključiti svoje kupce ili dobavljače pa s njima izgraditi partnerstva i pronaći načine na koje možete učiniti svoje poslovanje jačim, otpornijim i još profitabilnijim dok radite na poboljšanju u svijetu.

Tom: Generacijama se činilo da održivost s jedne strane i profitabilnost s druge strane imaju različite svrhe, ali moraju li se oni međusobno isključivati?

David: Mislim da se ta percepcija temelji na činjenici da mnogi ljudi ne znaju da održivost ima ekonomski aspekt. Dakle, ako vodite tvrtku i ulažete toliko resursa u ekološki korisne programe ili socijalne programe da vaša tvrtka nije profitabilna, onda, po definiciji, niste održivi. A ako vaš posao krene naopako, tada nećete imati veliki utjecaj na svijet, a svi ljudi koji ovise o vašoj tvrtki će zaostajati. Dakle, stvarno morate uravnotežiti sva tri aspekta. Oni se po definiciji međusobno ne isključuju već ovise jedan o drugom.

Tom: Vlada velika zabrinutost zbog rasta broja stanovnika u narednim desetljećima pa se pitam je li moguće prehraniti sve veći broj ljudi bez utjecaja na klimatske promjene i druga ekološka pitanja? Može li se to učiniti na održiv način?

David: Pa, to se ne može učiniti ako budemo radili potpuno istu stvar koju smo radili u zadnjih par desetljeća, jer iako je poljoprivreda u mnogim dijelovima svijeta postala učinkovitija, postoje i drugi dijelovi svijeta u kojima još uvijek krčimo šume kako bismo dobili nova poljoprivredna zemljišta. Ako pogledate amazonsku prašumu ili druge prašume, ta su tla zapravo jako siromašna nakon što posiječete stabla. Dakle, poljoprivrednik bi mogao ući i iskrčiti šumu u amazonskoj prašumi pa bi za dvije godine opet morao iskrčiti još više šume jer je tlo iscrpljeno nakon sječe stabala.

Znači, moramo tražiti načine da proizvedemo više hrane bez dodatne štete za okoliš. A postoji mnogo inovativnih načina na koje to možemo učiniti. Mislim da je jedna od najvažnijih stvari sagledati sav otpad koji imamo u sustavu. Bacamo nevjerojatne količine hrane; to je negdje između 30 i 40 %, ovisno o tome gledate li razvijeni svijet ili svijet u razvoju, a to je suludo. Sva sredstva koja su ušla u proizvodnju sve te hrane su bačena. Osim toga, dosta te hrane završi na odlagalištu otpada, gdje se pretvara u metan. Kao da ste se upucali u obje noge. I stvarno se moramo uhvatiti u koštac s bacanjem hrane. Jednostavno bacamo mnogo organske tvari na odlagališta — dakle, materijala koji bi se trebao kompostirati i vratiti u tlo, a umjesto toga se spaljuje ili završi na odlagalištu ili se možda baca se u more.

Tom:  Nisam čuo to o Amazoni, o stanju tla u prašumama. U međuvremenu smo doživjeli i krčenje šuma u ovoj zemlji, na mjestima kao što je Appalachia, zbog površinskih kopova i sličnog na površinama koje su bile bogate tlom, a izgubili smo ga zbog sječe. To je prilično ironično. Kako će se po Vašem mišljenju poljoprivreda prilagoditi održivijim praksama u budućnosti?

David: Entuzijastično. Možda to ne bih rekao prije godinu dana, ali stvarno mislim da se smjer promijenio. Sada se održava toliko mnogo online konferencija na kojima ljudi govore o stvarnim rješenjima za klimatske promjene – kako možemo početi pohranjivati ugljik u tlo, kako možemo promijeniti neke od praksi koje provodimo, a koje toliko ovise o previše kemikalija, previše umjetnog gnojiva? Kako možemo zaštititi našu vodu? Mislim da se počinjemo približavati prijelomnoj točki u kojoj ljudi shvaćaju: „Hej, možemo početi raditi stvari drugačije. Ne mora biti onako kako smo to obično radili posljednjih desetljeća.” Kada pogledate mnoge regenerativne poljoprivredne prakse, one su zapravo vrlo slične praksama od prije 100 godina. Ali kada to kombinirate sa znanošću i inovacijama i stvarno preciznom upotrebom tehnologije i moderne automatizacije i mehanizacije, tada možete vidjeti da se te stvari rade u velikim razmjerima.

Tom: Da. Pretpostavljam da je put do ove spoznaje o klimatskim promjenama i održivosti tijekom godina nailazio na brojne prepreke, ali čini se kao da sada „shvaćamo“?

David: Da. Stvarno mislim da je tako. Mislim, bio sam na puno video konferencija i poziva s organizacijama kao što su USDA i Farm Bureau i s prilično konzervativnim zakonodavcima i nitko od njih ne govori: „Ovo se neće dogoditi.“ Umjesto toga postavlja se pitanje „Koji je najbolji put u budućnost? Kako možemo napraviti promjene koje trebamo napraviti, i kako to učiniti na način da to ne natovarimo na leđa poljoprivrednika?” Poljoprivrednici ne mogu sve promjene plaćati samo iz svog džepa. Cijeli će svijet imati koristi kada počnemo vraćati ugljik u tlo. Dakle, od toga bi trebao profitirati i poljoprivrednik.

Tom: Koje su neke od važnijih promjena koje primjećujete u posljednje vrijeme, a koje imaju veze s tim?

David: Pa, mislim da se sada puno više govori o složenim višestrukim plodoredima, o pokrovnim usjevima koji drže tlo pokriveno tijekom cijele godine. Zdravlje tla je uistinu velika tema – mnogo veća nego što je nekad bila. Rotacijska ispaša također je vrlo, vrlo važna. Dakle, to znači da uzimate životinje koje su na ispaši — bilo da su to goveda ili ovce ili čak možda bizoni — i da ih premještate kroz male ograde i prebacujete na drugo mjesto možda čak i svaki dan. Tako recimo oponašate ponašanje prirodnog stada koje proganjaju grabežljivci i koje se neprestano kreće kroz okoliš. To znači da umjesto da ih puštate na 100 hektara i samo pustite da tamo pasu tijekom cijele godine, vi ih premještate kroz male ograde iz tora u tor. Jako je dugo vrijeme odmora, a životinje su skupljene u hrpu, gaze travu i gnoje je. Tako su nastala tla na našim travnjacima, u toj simbiozi sa životinjama u krdu. A ti su travnjaci jedni od najbogatijih – bili su jedni od najbogatijih izvora ugljika na planetu.

Tom: Impresivno. To je stvarno fascinantno. Dakle, vjerujem da ste kada se ujutro ustanete i spremite za posao prilično uzbuđeni zbog svega toga. Što vam je najzanimljivije u vašem radu na području održivosti poljoprivrede?

David: Pa, mislim da mi je najuzbudljivije to što poljoprivreda ima nevjerojatnu priliku da nam pomogne u ponovnom balansiranju ciklusa ugljika i povlačenju svih viškova ugljika iz atmosfere. A u tom procesu možemo poljoprivrednike učiniti produktivnijima i profitabilnijima, učiniti tlo zdravijim, učiniti našu hranu i vodu zdravijom. I ako mogu biti neki mali, mali dio nekog područja u kojem mogu pomoći da se to ostvari, to mi je uzbudljivo.

Tom: Bio je to David Butler, voditelj tima za održivost u Alltechu. Hvala, Davide.

David: Hvala Vama, Tome.

 

Loading...