Skip to main content

7 savjeta za prevenciju mikotoksina na polju

Plijesni i mikotoksini mogu biti štetni i za usjeve i za hranu za životinje. Plijesni koje proizvode toksine mogu se naseliti na biljni materijal na polju prije ili poslije žetve, tijekom skladištenja i tijekom prerade u hranu za ljude i životnije. Budući da postoje ograničeni načini za potpuno suzbijanje problema kada se mikotoksini jednom pojave, nužna je prevencija pomoću dobrih upravljačkih praksi.

  1. Zaraženost: Biljke se mogu zaraziti plijesnima i mikotoksinima kada spore određenih bolesti dospiju na biljke i tlo. Spore mogu prezimiti u tlu i izazvati zaraženost narednih godina.

  2. Prevencija: U sprečavanju zaraze mikotoksinima mogu pomoći tri koraka. Prvi korak je djelovanje prije pojave zaraze. Ako to nije moguće, potrebno je djelovati za vrijeme invazije plijesni na biljni materijal i početka njihove proizvodnje mikotoksina. Ako nažalost ne djelujete u te dvije situacije, potrebno je djelovati kada se utvrdi da su poljoprivredni proizvodi kontaminirani. Većinu napora, međutim, treba uložiti u prve dvije faze, jer kada se mikotoksini jedanput pojave, teško ih je suzbiti.

  3. North Carolina State University College of Agriculture and Life Sciences dao je preporuke za ograničavanje prisustva mikotoksina u kukuruzu, koji uključuju sljedeće korake:

    • ranu sadnju

    • smanjenje stresa izazvanog sušom

    • smanjenje štete izazvane insektima

    • ranu žetvu

    • sprečavanje oštećenja zrna tijekom žetve

    • odgovarajuće sušenje i skladištenje kukuruza

    • ne koristiti lom i oštećena zrna kukuruza u hrandibi

  4. Odabir sjemena: Ako su mikotoksini ili bolesti bili prisutni prethodnih godina, odabirom hibrida sjemena koji su otporni na bolesti smanjit ćete rizik i/ili ozbiljnost infekcije. Neke se bolesti mogu prenositi sjemenom, pa je važno dobro odabrati hibride za naredne godine.

  5. Rotacija usjeva i obrada tla: Zbog ciklusa gljivica i spora koje prezimljavaju u tlu i na ostacima usjeva, preporuča se pojačana obrada tla i rotacija usjeva kako bi se bolje kontrolirali ostaci usjeva i potencijalna zaraza mikotoksinima. Uklanjanje, spaljivanje ili zakopavanje ostataka usjeva pomaže smanjiti pojavnost Fusarium inoculuma, koji bi mogao utjecati na naredni usjev.

  6. Datum sadnje: Datum sadnje sjemena ili sadnica također može utjecati na zarazu usjeva. U idealnim okolnostima, cvatnja usjeva i otpuštanje spora ne bi se trebali događati u isto vrijeme, kako bi se smanjila prilika za širenje zaraze. Međutim, promjene vremenskih uvjeta mogu se odraziti na vaš plan i odgovarajuće vrijeme sadnje.

  7. Ishrana biljaka: Biljke koje imaju kvalitetnu ishranu mogu se bolje braniti od zaraze. Proaktivnim programom gnojenja, u kombinaciji s gore navedenim mjerama, može se smanjiti potreba za uporabom kemijskih pesticida kasnije tijekom sezone.

  8. Upravljanje problemom: Dobre upravljačke prakse na polju neće ukloniti potrebu za upravljanjem mikotoksinima za vrijeme skladištenja ili u tvornici stočne hrane – no mogu pomoći da se velik problem u određenoj mjeri kontrolira, iako ni jedan pristup nije 100 % učinkovit, a nova se zaraza može pojaviti na više mjesta, i za vrijeme transporta i skladištenja. Zbog toga je potrebno procijeniti rizik od mikotoksina i njime upravljati tijekom čitavog lanca proizvodnje stočne hrane.

Loading...